Grad Vranje

Grad Vranje • Južna Srbija
Južna Srbija / Pčinjski okrug / Grad Vranje

Turističke informacije

Grad Vranje

Vranje je veoma moderan grad koji ljubomorno čuva sećanja na svoju prošlost. I spomenike. I svoj dijalekt. Iz koga proviruje duša vranjanska. Vranje je pronašlo čudesan način da spoji evropsko,orijentalno, nacionalno, tradicionalno i moderno u jednu celinu, iz koje će svakom nesebično pružiti ono šta želi i koliko želi, i pustiti ga da u taj spoj doda, ako zna, i može, delić svoje duše, i svojih znanja i saznanja.
Nema pouzdanih podataka kada i gde je formirano naselje i na čijim temeljima je iznikao grad Vranje. Pretpostavlja se da se to dogodilo u vreme Trakolira (Rimljana), Vizantije, Grka ili Slovena koji su ove prostore naseljavali VI i VII veku. Međutim, jedno je sasvim jasno: ovo je izuzetno važno geostrateško područje na kome su se od pamtiveka ukrstavali karavanski putevi. Tako da je najlakši put ka jednome i ka drugome, osvajače vodio put preko vranjskog pomoravlja.
Jezgro grada je nekako zadržao svoj izgled balkanske kasabe i veoma lošeg urbanističkog rešenja. Gornji, stariji delovi grada su čak zadržali svoj izgled iz perioda pod turcima – tesni sokaci i gusto zbijene kuće. Grad je poznat po svojim četvrtima – ma´alama (mahalama). Pa tako svako zna iz koje je ma´ale. Postoje: Centar (stariji naziv: Čaršija ili Varoš), Gornja čaršija (u čijem je sastavu i Ciganska ma´ala), Šandud, Rudina, Toplik, Panađurište, Šaprance, Odžinka, Sobina, Donje Vranje, Asanbair, Raška itd. Čak i noviji delovi grada dobijaju svoja specifična imena: Ledena stena, Palestina ili Ogledna stanica.
Iz poznijih vremena, kada je Vranje iz srednjevekovne istočnjačke varoši brzo prerastalo u moderan, evropski grad, ostalo je dosta vrednih arhitektonskih spomenika. Primera radi, “Kuća na uglu“ je stara sto godina, a sazdana je u renesansnom stilu. U stvari, o kom Vranju treba da se priča? O onom koje je imalo 60 javnih česama, i od kojih su mnoge opstale i posle uvođenja vodovoda, jer su tradicija, čistoća tela je ovde tradicija kao i čistoća duha, ili o Vranju koje više od 80 godina ima teniski klub i Francusku čitaonicu? Što je takođe tradicija. Veliki hotel “Vranje“, u centru grada, ima tri zvezdice. Dakle, udoban je. Udoban je i “Simpov“ hotel na Pržaru, odakle se Vranje vidi kao na dlanu. I motel na autoputu, kraj koga je kompletna servisna stanica, ima preko sto ležaja. I još, ugostiteljstvom i turizmom se bavi čak 130 firmi i objekata u gradu. Naravno, vi ćete izabrati prema svojim željama i ukusu, a na raspolaganju su vam i nacionalni restorani, i klasične kafane, i brza hrana…
Stari amam, tursko kupatilo, danas je galerija. Pašin konak – selamluk je muzej, haremluk je fantastičan nacionalni restoran – u muzeju! Plene fasade, raspored u enterijeru, bogato rezbarene drvene tavanice… Jela, po drevnim receptima. Beli most sagradi hanuma Ajša, Turkinja. Ostade, uz most, legenda kako se lepa Ajša zavolela sa Srbinom Stojanom, čobaninom, i njen ih otac ubi… A kasnije, pokajnički, sazda most od belog kamena, Romeu i Juliji iz Vranja. Da premosti sve prepreke za neke druge ljubavi. Česma Đerenka priča o neostvarenoj ljubavi Turčina Đerđeleza prema lepoj srpskoj devojci… Ostade i pesma o njoj: “Stojanke, belo Vranjanke…“ Razvaline nekada moćne, teško osvojive tvrđave, koja je čuvala Vranje, Markovo kale, znaju legende o mitskom junaku Kraljeviću Marku, čiji je konj Šarac tuda skakao sa brda na brdo, i kopitama u stenama ostavljao tragove… A onda stare gradske kuće. Kuća Bore Stankovića, na primer…
A provedite nekoliko dana u Vranju, i shvatićete neprevediv pojam “Vranjski sevdah“, naučićete da se opustite, da posmatrate život sa njegove lepe strane, i sebe u najlepšem izdanju. Ukusna hrana i dobra vina, iskreno, veselo društvo, muzika vekovima stara, koja otvara najskrivenija vrata u duši slušaoca, dira i najtananije žice, bilo da je svira violina ili truba. Uz to reči pesme, takođe stolećima stare, posvećene ljubavi. Pa igra koja rasplamsava. I nije bitno da li ste zakleti džezer ili ljubitelj tehna ili hevi – metala… Pred ovom tradicijom se ne ostaje ravnodušan. I nauči se koliko lepote može da se primi, i pruži, kroz pogled, kroz osmeh, pokret ruke, korak u igri, reč pesme, ili tihu, a raspaljujuću muziku. I nauči se da za ljubav i lepotu nisu merilo godine, već duša. A možda je za sve to razlog ona čudesna vranjanska mesečina.
A na pravoslavni praznik, Čisti ponedeljak, pre Uskrsa, ovde se, na ritualno kupanje, slegne i staro i mlado iz bliže i dalje okoline. I na veliki narodni sabor i veselje, naravno.
Tako već stotinama godina. Onaj drugi, organizovani Sabor, početkom juna, kada karanfili cvetaju, počeo je pod nazivom “Dani sevdaha“. Bilo je to druženje u kome su, kroz “Svadbu“, takmičenja muzičara, nastupe folklornih ansambala i pozorišne predstave, prikazivane sve izuzetne odlike sačuvanog iz narodne tradicije. A najlepša je birana jednostavno, demokratski. Žiri je imao i po trideset, pedeset hiljada članova. Devojke su se šetale kroz masu, i, koja je dobila najviše strukova karanfila… Na taj žiri se ne može uticati. Naravno, i danas je uživanje, početkom juna, biti u banji. Jer, “Dane sevdaha“ su nasledili “Dani karanfila“. Folklor, melos… I “Karanfil devojče “, naravno. Besna Kobila, fascinantna planina, pod kojom se širi Prvonek, veštačko jezero, Vranjansko more, neotkriveni je turistički raj. U svako doba godine. Ali ne i Vranjancima. Znaju oni gde i kako. I rado će sa vama podeliti te tajne. Planina, Morava, i još mnoga izletišta i mesta “za dušu“ u vinogradima…